Skandinavski poluotok ili Skandinavija, poluotok u sjeverozapadnoj Europi; obuhvaća 773 500 km² (najveći na europskom kopnu). Pruža se od sjevera prema jugu u duljini od približno 1900 km; širok je 400 do 800 km. Okružen je Baltičkim, Sjevernim, Norveškim i Barentsovim morem; kopnena granica određena je crtom sjeverni dio Botničkoga zaljeva–fjord Varanger. Na teritoriju Skandinavskoga poluotoka nalazi se Švedska, Norveška i sjeverozapadni dio Finske. – Geološki, veći dio poluotoka pripada pretkambrijskomu Baltičkom štitu. Građen je pretežito od metamorfnih stijena (kristalični škriljevci, gnajs i dr.). Na zapadu i sjeveru prastara je osnova pokrivena, u siluru i devonu nabranim, sedimentima kaledonske geosinklinale (Skandinavsko gorje). Za pleistocena Skandinavija je bila središte glacijacije; debljina kontinentskoga leda iznosila je mjestimično do 1500 m. Sadašnji reljef oblikovan je uglavnom glacijalnom erozijom, akumulacijom ledenjačkih nanosa i denudacijom. Duljina obalne linije iznosi oko 27 500 km. Zapadna i sjeverna obala razvedene su fjordovima. Na niskoj južnoj i istočnoj obali česti su rijasi. U blizini obale nalaze se mnogi mali otoci, građeni od morenskoga materijala. Mnogobrojna su glacijalna i tektonsko-glacijalna jezera (najveća Vänern, Vättern i Mälaren). Pretežito uravnjeno Skandinavsko gorje (dugo oko 1700 km, široko 200 do 600 km) sastoji se od prostranih visokih ravnjaka, koji su međusobno odijeljeni dubokim dolinama. Najviši dijelovi Skandinavskoga gorja (Galdhøpiggen, 2469 m) imaju izrazit alpski reljef; ledenjak Jostedalsbreen s površinom od 487 km² najveći je na europskom kopnu. Istočno od gorja pruža se do 800 m visok plato Norlanda koji se postupno spušta prema Botničkomu zaljevu na istoku i švedskoj jezerskoj nizini na jugu. Zbog utjecaja Golfske struje, uzdužnoga pružanja Skandinavskoga gorja i zapadnih oceanskih vjetrova, temperatura je na zapadu viša nego na istoku. Utjecaj Arktika dopire zimi do Botničkoga zaljeva. Klima južnog dijela poluotoka malo se razlikuje od srednjoeuropske klime. Zapadni dio Skandinavije prima godišnje do 3000 mm oborina, a istočni do 800 mm. Razlike između zapadnog i istočnog dijela očituju se i u riječnoj mreži. Na istoku su rijeke duge i sporijega toka, a na zapadu kraće i bržega toka. Skandinavske rijeke po hidroenergetskom potencijalu ubrajaju se među vodeće u Europi. Sjeverni i zapadni dio Skandinavije pokrivaju crnogorične i brezove šume, a južni dio listopadne. Pod šumom je oko 43% ukupne površine. U rudarstvu Skandinavskoga poluotoka ističu se ležišta željezne rude (Kiruna, Gällivare). Pred jugozapadnom obalom, u podmorju norveške zone Sjevernoga mora nalaze se bogata ležišta nafte i prirodnoga plina (Ekofisk i dr.).
