Sjöström [šø:'strœm], Victor, švedski filmski redatelj i glumac (Stockholm, 20. IX. 1879 – Stockholm, 3. I. 1960). Studirao u Uppsali, od 1896. glumio u kazalištu, a od 1912. i na filmu, gdje je iste godine počeo i režirati. Prvi veliki uspjeh postigao je socijalno-kritičkim filmom Ingeborg Holm (1913). Uslijedio je niz filmova romantičarskih fabula koje je vizualno impresivno predočivao sugestivnim i gotovo mističnim slikama prirode (more, oluje i dr.) te metaforičnim vizijama smrti i stradanja: Terje Vigen (1917), prema poemi H. Ibsena, Berg Ejvind i njegova žena (Berg-Ejvind och hans hustru, 1917) te adaptacije romana S. Lagerlöf Cura s velikoga tresetišta (Tösen från Stormyrtorpet, 1917), Ingmarovi sinovi (Ingmarssönerna, 1919), Karin, Ingmarova kći (Karin, Ingmarsdotter, 1920) i Fantomska kočija (Körkarlen, 1921). Potonji, kojim je postigao svjetski uspjeh, iako netipičan zbog odsutnosti prirode, odlikuje se i složenim retrospekcijama. Od 1923. režirao je u Hollywoodu, gdje se istaknuo adaptacijama drame L. N. Andrejeva Toranj laži (The Tower of Lies, 1925) i romana N. Hawthornea Grimizno slovo (The Scarlet Letter, 1926) te filmom Vjetar (The Wind, 1928), s radnjom u pustoši Divljega zapada. U Švedsku se vratio 1930. te se nakon 1937. posvetio isključivo glumi (prije je glumio u većini svojih filmova). Osobito je zapažena njegova posljednja filmska uloga – profesora suočena s osjećajem životnoga poraza u Divljim jagodama (Smultronstället, 1957) I. Bergmana. Jedan od najistaknutijih autora nijemoga filma i, uz Bergmana, najznačajniji švedski filmski redatelj uopće; za povijest filma osobito je važan zbog integriranja krajolika u radnju (prirodni elementi kao komentar dramskih sukoba i psihičkog stanja likova) te zbog inovativne uporabe osvjetljenja i dubinske mizanscene.