Sjeverni Velebit, sjeverni dio planine Velebit, ujedno nacionalni park (109 km²); administrativno pripada Ličko-senjskoj županiji. Najviši vrh je Veliki Zavižan (1676 m) na kojem se (od 1953) nalazi meteorološka postaja na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj (Zavižan, 1594 m). Prirodna je granica između kontinentalne i mediteranske Hrvatske, gdje se izmjenjuju vlažna borealna (Df) i umjerena topla vlažna klima s toplim ljetom (Cfb), što uzrokuje nepredvidive vremenske prilike. Jedno od najhladnijih područja Hrvatske s dugotrajnim snijegom (dulje od sedam mjeseci). Na Zavižanu u prosjeku 102 dana na godinu puše jak ili olujni vjetar, obično bura iz smjera istoka, a često dostiže orkansku jačinu (najveća izmjerena brzina vjetra iznosila je 51,4 m/s ili 185 km/h). Na Sjevernom Velebitu nalaze se mnogobrojne duboke jame (do sada otkriveno gotovo 400). Među njima ističu se tri najdublje u Hrvatskoj (Lukina jama, 1431 m, Slovačka jama, 1324 m i Nedam, 1226 m). Mnoga zaštićena područja: strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, posebni floristički rezervati Zavižan–Balinovac–Zavižanska kosa (121 ha) i Visibaba (78 ha), spomenik parkovne arhitekture Velebitski botanički vrt (49 ha). Zaštićena flora i fauna – endemska velebitska degenija (Degenia velebitica) i hrvatska sibireja (Sibiraea croatica), medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus) i ris (Lynx lynx). U jamama živi fauna navikla na tamu, visoku vlagu i stalnu temperaturu; najpoznatija je endemska Meštrovljeva pijavica (Croatobranchus mestrovi). Prirodna staništa na Zavižanu i Alanu područja su stalne izmjene otvorenih travnjačkih površina, bogatih zelenih šuma i golemih kamenih vapnenačkih blokova. Štirovača je jedino vlažno područje. Turistički je zanimljiva Premužićeva staza. Nema stalnih stanovnika. Područje je 1999. proglašeno nacionalnim parkom u sklopu parka prirode Velebit, a dio je ekološke mreže Natura 2000.
