Sisačka bitka, bitka između habsburške i osmanske vojske za sisačku utvrdu koja je započela 15. VI., a završila 22. VI. 1593. porazom Osmanlija. Bio je to treći napad osmanske vojske na čelu s Hasan-pašom Predojevićem na tu strateški važnu utvrdu, koja se nalazila u posjedu Zagrebačkoga kaptola, a njezino bi osvojenje Osmanlijama bilo omogućilo pustošenja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Kranjskoj, Štajerskoj i ostalim habsburškim zemljama. Osmanlije su već u kolovozu 1591. i u srpnju 1592. neuspješno pokušavali osvojiti Sisak, a nakon osvojenja kaštela Drenčine Hasan-paša Predojević je 15. VI. ponovno opsjeo sisačku utvrdu, u kojoj je bila smještena posada od 300 vojnika, kojima su zapovijedali zagrebački kanonici Blaž Đurak i Matija Fintić. Posadi utvrde u pomoć su pristigle banske jedinice pod zapovjedništvom hrvatskog bana Tome II. Erdődyja, haramije, karlovački arkebuziri, jedinice Slavonske krajine pod vodstvom Stjepana Grasweina i jedinice Karlovačke krajine na čelu s A. Auerspergom, žumberački uskoci, jedinice hrvatskih velikaša te plaćenici iz susjednih zemalja (kranjski i koruški konjanici) i njemačkih krajeva (Šleske i Furlanije). Glavni zapovjednik svih kršćanskih snaga bio je Ruprecht Eggenberg. Kršćanska vojska, koju je činilo 4500 vojnika, povela je 22. VI. juriš na dvostruko brojniju osmansku vojsku. Prilikom bijega preko Kupe utopilo se 7000 do 8000 osmanskih vojnika, a pritom je stradao i sam Hasan-paša Predojević. Kršćanska je vojska pretrpjela tek neznatne gubitke u ljudstvu. U vojno-strateškom smislu, ta je bitka označila prekretnicu u daljnjem ratovanju između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva jer je prvi put bila uspostavljena vojna ravnoteža na granicama, prekinuto osmansko osvajanje hrvatskih zemalja te su stvorene pretpostavke za prve napadačke akcije kršćanskih vojski, koje će započeti već iste godine, u tzv. Dugom ratu (1593–1606). Osim toga, tom je pobjedom bio znatno podignut moral kršćanskih vojnika, a vijest o velikoj pobjedi kršćanskih snaga nad Osmanlijama ubrzo se proširila diljem Europe, o čem svjedoče mnogobrojni crteži, grafike i karte s prikazom Sisačke bitke, tiskane u Beču, Augsburgu, Nürnbergu, Ljubljani, Antwerpenu i drugim europskim gradovima.
