sintetizator (prema grčkom συνϑɛτίζειν: spajati, sastavljati), elektronički uređaj kojim se sintezom zvuka, prije svega na temelju kontrole napona, mogu proizvesti tonovi, zvukovi i šumovi ili pak transformirati i obrađivati izvanjske akustičke pojave unesene s pomoću mikrofona. Postoje analogni i digitalni sintetizatori, kojima se interni zvučni titraji nalaze u memoriji kao niz brojeva i koji se mogu povezati s računalima. Sintetizatori služe i kao elektronički glazbeni instrumenti, a koriste se za živu elektroničku izvedbu ili pak u studijima za elektroničku glazbu. S programiranim postupkom skladanja sintetizator može posve automatizirati stvaranje elektroničke glazbe. Sintetizator su 1955. izumili Harry Olson i Herbert Belar u tvrtki RCA (Radio Corporation of America), a Robert Moog konstruirao je prvi sintetizator za praktičnu primjenu i prikazao ga 1964. Sintetizatorom se također može smatrati bilo koji suvremeni komercijalni instrument koji proizvodi zvuk sintetičkim načinom, a ne mora ga nužno obrađivati i transformirati.
