sinapsa (grčki σύναψις: sveza, spoj), mjesto funkcijske veze između dvaju neurona, između neurona i stanica izvršnih organa (mišićnih, žljezdanih, krvožilnih) ili između osjetnih stanica (→ receptori) i neurona. U sinapsama sisavaca impulsi se prenose s jedne stanice na drugu posredovanjem neurotransmitera (kemijska sinapsa), a u nižih životinja postoje sinapse u kojima se signali prenose putem iona (električna sinapsa). Kemijska sinapsa sastoji se od triju dijelova: a) presinaptički dio (zadebljali završetak aksona koji sadrži sinaptičke mjehuriće, tj. sekrecijska zrnca u kojima se nalaze neurotransmiteri); b) sinaptička pukotina (20 do 30 nm širok međustanični prostor); c) postsinaptički dio (neuron, izvršna ili osjetna stanica). Neurotransmiteri se izlučuju na presinaptičkom završetku, šire se prolazeći kroz sinaptičku pukotinu i vežu se s receptorima na membrani postsinaptičke stanice, na kojoj dolazi do promjene el. potencijala, što olakšava ili sprječava odašiljanje signala; na taj se način postsinaptička stanica pobuđuje ili koči. Sinapsa je i mjesto djelovanja opojnih droga.
