Sijera Leone (Sierra Leone, Republic of Sierra Leone), država u zapadnoj Africi, između Gvineje na sjeverozapadu, sjeveru i sjeveroistoku (duljina granice 652 km), Liberije na jugoistoku (306 km) i Atlantskoga oceana na zapadu i jugozapadu; obuhvaća 72 640 km².
Prirodna obilježja
Sijera Leone sastoji se od aluvijalne obalne nizine (duljina obale 402 km), pred kojom su otoci Sherbro (478,6 km²), Tasso (7,8 km²), Banana (5,2 km²), otočje Turtle i dr., te 300 do 400 m visokoga pobrđa u unutrašnjosti, koje prema sjeveroistoku prelazi u stari kristalični masiv Loma (1946 m). Sjeverni dio zauzimaju ogranci gorja Fouta Djallon. Na ravnicama u unutrašnjosti javljaju se sezonske močvare (poplavljene za kišnog dijela godine), takozvani bolilands. Na jugoistočnome dijelu dobro razvedene obale nalazi se 110 km duga laguna povezana s oceanom. Klima je tropska monsunska (Am); u primorju (Freetown) prosječna je temperatura u siječnju 26,7 °C, a u srpnju 25,6 °C; kišno razdoblje traje od svibnja do listopada; godišnja količina kiše 2000 do 4700 mm. Mnogobrojne rijeke izviru u gorju Fouta Djallon u Gvineji i protječu Sijera Leoneom u smjeru sjeveroistok–jugozapad. Vodostaji im bilježe sezonska kolebanja. Rijeke Rokel (290 km), Moa (266 km), Sewa (209 km), Mano (veći dio granice s Liberijom) i druge plovne su samo u donjem toku. Biljni pokrov sastoji se od savana i od tropskih kišnih šuma u primorju i istočnom dijelu zemlje te šuma mangrova (primorje).
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2015. u Sijera Leoneu živjelo je 7 092 113 stanovnika, a prema međupopisnim podatcima iz 2021. 7 548 702 stanovnika ili 103,9 st./km². Stalan porast stanovništvo Sijera Leonea bilježi se od popisa 1963 (2 180 355 st.), a u međupopisnom razdoblju od 2004. do 2015. broj stanovnika povećao se za 42,5% (4 976 871 st. 2004). Stanovnici su pripadnici naroda Temne (35%), Mende (31%), Limba (8%), Kono (5%), Mandingo (2%), Loko (2%), kreolsko stanovništvo (2%) te pripadnici drugih etničkih skupina (15%). Po vjeroispovijesti su muslimani (77%), kršćani (22%) i drugi (1%). U skladu s ukupnim porastom stanovništva raste i prosječni godišnji porast stanovništva s 2,3% (1974–85) na 2,48% (2004–21; u razdoblju 1985–2004. bio je nešto niži, 1,8%, vjerojatno zbog građanskog rata). Prirodni priraštaj iznosi 2,1%, odnosno 21,1‰ (2020). Natalitet iznosi 32,4‰, mortalitet 11,3‰, a mortalitet dojenčadi 80,1‰ (2020). Demografski profil pokazuje da Sijera Leone ima mlado stanovništvo. U dobi je do 14 godina 40,0% stanovnika, od 15 do 59 godina 55,3%, a u dobi od 60 i više godina 4,7% stanovnika (2021). Očekivano trajanje života kontinuirano raste te iznosi 54,2 godine za muškarce, odnosno 55,9 godina za žene (2020). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 54,9% aktivnih stanovnika, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 6,5%, a u uslužnim djelatnostima 38,6% (2019). Sveučilište je u Freetownu. Službeni je jezik engleski; najrašireniji je neslužbeni jezik krio (kreolski jezik). Glavni je grad Freetown (1 055 964 st., 2015); ostali su veći gradovi (2015): Kenema (200 443 st.), Bo (174 369 st.), Makeni (125 970 st.), Koidu (128 030 st.); u gradovima živi sve više stanovništva (38,3% st., 2003., a 42,9% st., 2020).
Gospodarstvo
Građanski rat tijekom 1990-ih urušio je nacionalno gospodarstvo, te se početkom 2000-ih ono postupno obnavlja uz pomoć međunarodnih institucija. Unatoč znatnom rudnome bogatstvu, plodnom zemljištu i akvatoriju bogatom ribom, Sijera Leone je među najsiromašnijim zemljama. Održan je velik udjel siromašnog stanovništva od približno 60% (početkom 2010-ih). U razdoblju 2014–16. veliku ekonomsku štetu uzrokovala je epidemija ebolske hemoragijske groznice (umrlo je oko 4000 ljudi). Vrijednost BDP-a pala je s pet milijarda USD (2014), na 3,7 milijarda USD (2016); BDP po stanovniku iznosio je oko 500 USD (2016). U sastavu BDP-a najveći je udjel poljoprivrede (59%), potom uslužnoga sektora (34%) i industrije (7%). Poljoprivrednu ponudu čine riža, kakao, kava, palmino ulje i dr. Osnovu industrijskoga razvoja čini rudarstvo (željezna ruda, dijamanti, boksit, rutil), a rastući je sektor tekstilne i prehrambene proizvodnje. Vrijednost izvoza 2016. bila je 670 milijuna USD, a uvoza 1,3 milijarde USD. Glavninu izvoza čine rude, a potom kakao, kava, riba i dr. Uvoze se industrijski strojevi i oprema, gorivo, kemikalije, tehnička roba, hrana i dr. Najviše se izvozi u Obalu Bjelokosti (31,7%), SAD (28,3%), Belgiju (17,7%) i Kinu (6,6%). Uvozi se iz Kine (12,5%), SAD-a (9,7%), Indije (7,8%), Ujedinjenih Arapskih Emirata (7,2%), Singapura (6,2%), Belgije (5,5%) i dr. Veličina javnoga duga je 54,9% BDP-a (2016).
Promet
Sijera Leone ima samo 11 700 km cesta, od čega 9% asfaltiranih (2015). Željeznička se mreža ne rabi od 1974. Međunarodna je zračna luka Lungi (Freetown), a glavna morska luka Freetown.
Novac
Novčana je jedinica novi leone (Le; SLE); 1 leone = 100 centa.
Povijest
Prvi tragovi naseljenosti Sijera Leonea mogu se pratiti već od neolitika. Pošto su do kraja VII. st. Arapi osvojili cijelu sjevernu Afriku, sve do Sudana i današnje sjeverne Nigerije, područje današnjega Sijera Leonea našlo se pod arapsko-islamskim utjecajem. Bantu-plemena Mende na sjeveroistoku i Temne u sr. dijelu živjela su u svojim plemenskim savezima kada su do obala Sijera Leonea u XV. st. stigli Portugalci, koji su zemlji dali ime. Za potrebe trgovine robovima i zlatom Portugalci su podignuli mnogobrojne utvrđene faktorije. Među prvima bila je ona podignuta 1495. na području današnjega Freetowna. Usporedno sa slabljenjem portugalske moći ondje su se u XVI. i XVII. st. pojavili njihovi europski suparnici. U XVI. i XVII. st. ondje se nalazilo nekoliko baza engleskih trgovaca robljem. God. 1787. bila je osnovana, prema zamisli Henryja Smeathmana, naseobina (Freetown) za bivše robove, crnce, koji su služili u britanskoj vojsci za Američkoga rata za neovisnost (1775–83), te za prebjegle i oslobođene robove koji su našli utočište u Velikoj Britaniji. Domorodački vladar plemena Temne, Nembana, prodao je 1788. Englezima pojas zemlje u primorju, čime je naseobina bila proširena; pokretači naseljavanja organizirali su se 1791. kao kompanija »Sijera Leone«, koja je 1807. ustupila sva svoja prava britanskoj vladi. Iduće godine taj je teritorij postao britanska krunska kolonija (1808). Kako je Parlament već 1807. stavio trgovce robova izvan zakona, britanski brodovi plijenili su njihove brodove te naseljavali oslobođene robove u priobalnom dijelu današnjega Sijera Leonea, što je dovelo do brza povećavanja broja stanovnika u koloniji. Ti prvotni naseljenici, nazivani Kreoli, bili su većinom kršćani i govorili su engleski. Budući da su često dolazili u sukob s domorodačkim plemenima, podržali su britansku kolonijalnu ekspanziju u unutrašnjost koja je započela od sredine 1800-ih. Prigodom britanskog prodora, na sjeveru je došlo do sukoba s francuskim kolonistima, koji su se utvrdili u Gvineji. Spor je konačno riješen britansko-francuskim sporazumom 1895., prema kojemu su osvojena područja u unutrašnjosti postala britanskim protektoratom Sijera Leone. God. 1898. izbio je veliki ustanak protiv britanske vlasti koji je, uz velike napore, bio ugušen tek iduće godine. Obalno i unutrašnje područje ujedinjeno je 1924.
Ograničena samouprava uvedena 1951. bila je proširena 1957; Narodna stranka Sijera Leonea (SLPP) zagovarala je neovisnost, koja je nakon pregovora s Velikom Britanijom postignuta 27. IV. 1961. Vođa SLPP-a Milton Margai bio je premijer do smrti 1964. Tijekom političke nestabilnosti u drugoj polovici 1960-ih bilo je i nekoliko državnih udara. Siaka P. Stevens bio je na vlasti 1968–85 (od 1971. predsjednik republike; 1978. uveo je jednostranački režim). Tijekom 1970-ih povremeno su izbijali nemiri i progonjeni su oporbeni lideri. God. 1985–92. predsjednik je bio Joseph Momoh. Građanski rat započeo je 1991 (1992. i 1996. bili su izvršeni državni udari); vodeće pobunjeničke snage imala je Revolucionarna ujedinjena fronta (RUF). Nakon izbora 1996. predsjednik je postao Ahmad Tejan Kabbah, lider SLPP-a (1997. bio je srušen državnim udarom, a 1998. vraćen je na vlast). Od 1997. nestabilno primirje održavale su snage iz više zapadnoafričkih zemalja predvođenih Nigerijom; većina unutrašnjosti bila je pod kontrolom pobunjenika koji su nadzirali i rudnike dijamanata (u njihovo krijumčarenje bila je uključena i Liberija). U srpnju 1999. bio je postignut mirovni sporazum te je uslijedio dolazak mirovnih snaga UN-a; potom su se povremeno obnavljali sukobi, a u svibnju 2000. vojno su intervenirale britanske snage. Kraj rata bio je proglašen u siječnju 2002 (poginulih je bilo oko 50 000, a raseljenih više od 2 milijuna). U svibnju 2002. A. T. Kabbah bio je ponovno izabran za predsjednika republike. God. 2003. UN je optužio liberijskoga predsjednika Charlesa G. Taylora za poticanje sukoba u Sijera Leoneu; mirovna operacija UN-a okončana je 31. XII. 2005. Na predsjedničkim izborima u rujnu 2007. pobijedio je Ernest Bai Koroma (reizabran je 2012; od 2002. predvodi stranku Svenarodni kongres).
Politički sustav
Prema Ustavu od 1. X. 1991 (dopune amandmanima iz 2002), Sijera Leone je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike poglavar je države, nositelj izvršne vlasti i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na općim izborima na 5 godina, s mogućnošću izbora na najviše dva uzastopna mandata. Zakonodavnu vlast ima jednodomni parlament (Parliament), sa 124 člana izabrana na mandat od 5 godina (112 zastupnika biraju građani na općim izborima, a 12 distrikti). Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s napunjenih 18 godina života. Sudbenu vlast imaju Vrhovni, Prizivni i Visoki sud pravde. Administrativno se Sijera Leone dijeli na 3 provincije i 1 područje. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 27. travnja (1961).
Političke stranke
Svenarodni kongres (All People’s Congress – akronim APC), osnovan 1960. Došao je na vlast 1968., a kao jedina legalna stranka vladao je 1978–91. Nakon izbora 1996. i 2002. bio je u oporbi. Na vlasti je nakon izbora 2007. i 2012. Narodna stranka Sijera Leonea (Sierra Leone People’s Party – akronim SLPP), osnovana 1961. Bila je na vlasti od neovisnosti 1961. do 1968. Rad joj je bio zabranjen 1978–91. Na vlasti je nakon izbora 1996. i 2002., u oporbi nakon izbora 2012.
