Sidney [si'dni], Philip, engleski pjesnik (Penshurst, Kent, 30. XI. 1554 – Arnhem, Nizozemska, 17. X. 1586). Podrijetlom iz aristokratske obitelji. Studij u Oxfordu napustio (1572) zbog epidemije kuge. Putovao Europom (1572–75), a nakon povratka u Englesku bio je u dvorskoj i diplomatskoj službi Elizabete I., koja ga je (1585) imenovala guvernerom nizozemskoga grada Vlessingena. Umro je od posljedica ranjavanja u bitki sa Španjolcima kraj Zutphena. Zbog svoje je osobnosti i raznovrsnoga djelovanja (dvoranin, diplomat, vojnik, pjesnik i pokrovitelj umjetnika i pjesnika) bio smatran idealnim džentlmenom svojega doba. Sva su mu djela objavljena posmrtno. Na dvoru je upoznao Penelope Devereaux te ju je kao Stellu opjevao u zbirci soneta i lirskih pjesama Astrophel i Stella (Astrophel and Stella, 1591), koja se odlikuje iznimnom dotjeranošću izraza i forme. Tom je zbirkom, ostvarenom u duhu petrarkističke tradicije, oživio pisanje soneta u Engleskoj. Po uzoru na istoimeno djelo J. Sannazara, napisao je pastoralni roman Arkadija (Arcadia, 1590), koji se često naziva »pastoralno-romantično-herojsko-filozofskom pjesmom u prozi« i smatra sintezom njegova kršćanskoga humanizma. Autor je i prvoga književnoteorijskog djela na engleskom jeziku Obrana pjesništva (objavljeno 1595. u dva ponešto različita izdanja kao The Defence of Poesie i An Apologie for Poetrie). Osim što poezija mora biti zabavna i korisna (prema Horaciju, dulce et utile), ona mora i poticati (movere) te je iznad znanosti i svih drugih umjetnosti. Jedan je od najznačajnijih pjesnika engleske renesanse, koji je snažno utjecao na nekoliko pjesničkih naraštaja.
