Sforza [sfɔ'rca], talijanska velikaška obitelj, koja je vladala u Milanu 1450–1535. Podrijetlom je iz Romagne (nedaleko od Ravenne). Utjecaj je stekla za Muzia Attendola (1369–1424), kondotjera pape i Napuljskoga Kraljevstva. Njegov sin Francesco I. (1401–66) također je bio kondotjer, a 1441. oženio se Biancom, kćerju milanskoga vojvode Filipa Viscontija, te je nakon smrti svojega tasta preuzeo vojvodsku čast u Milanu (1450). Proširio je svoju vlast na Genovu i Korziku te na Bari (1467). Na položaju milanskoga vojvode naslijedio ga je 1466. najstariji sin Galeazzo Maria (1444–76), koji je znatno pridonio unaprjeđenju poljoprivrede i trgovine (os. svilom i vunom) u Milanskom Vojvodstvu, a bio je poznat i kao mecena. Postupcima u vanjskoj politici utjecao je na nepovoljan položaj Milana. Nakon njegove smrti (ubijen je u uroti) kratkotrajno je vladao njegov sin Gian Galeazzo Maria (1469–94), kojega je s položaja vojvode svrgnuo njegov ujak Lodovico, zvan il Moro (1452–1508; vojvoda 1494–99. i 1500). Lodovico je bio u dobrim odnosima s carem Maksimilijanom I. Habsburškim i nadzirao je veći dio Lombardije. Poslije se povezao s francuskim kraljem Karlom VIII. i pozvao ga u Italiju; ubrzo zatim prešao je na stranu neprijatelja Francuza, pa ga je Luj XII. zarobio (1500). Bio je poznat kao mecena umjetnika i znanstvenika. Smrću njegova sina vojvode Francesca II. (1495–1535) obitelj je utrnula u izravnoj liniji, a položaj i naslov milanskih vojvoda pripao je Habsburgovcima. Pobočna grana obitelji, potomci Sforze Seconda (1435–91., nezakoniti sin Francesca I.), u idućim su stoljećima postali grofovima od Borgonova. Istaknuti potomak obitelji bio je protufašistički orijentiran diplomat i političar Carlo.
