sfinga (grč. Σφίγξ, Sphígks), neman s krilatim lavljim tijelom i ženskom glavom i grudima; čest motiv u likovnoj umjetnosti Egipta kao simboličan prikaz vladara. Najveći poznati kip sfinge, 20 m visok i 73,5 m dugačak, nalazi se kraj Gize (vjerojatno sfinga faraona Kefrena, oko 2500. pr. Kr.). Dvije egipatske sfinge dao je car Dioklecijan dopremiti u svoju palaču u današnjem Splitu, gdje se i sada nalaze. Od Egipćana su motiv sfinge preuzeli Hetiti, Feničani, Asirci i Grci. U grčkoj je mitologiji Sfinga demon smrti, kći zmajoglavog i zmijonogoga Tifona i zmije djevojke Ehidne. U priči o Edipu Sfinga zadaje prolaznicima zagonetku; ako ju ne riješe, ubija ih. Kada je Edip riješio zagonetku, Sfinga se strmoglavila s hridi. U vezi s tim mitom, sfinga u prenesenom smislu znači zagonetnost, zagonetno biće. U kasnijoj umjetnosti sfinga se pojavljuje u dekoraciji baroka i, vrlo često, ampira.
