Šeremetjev (Šeremetev) [šər’im’e't’if], Boris Petrovič, ruski vojskovođa i diplomat (Moskva, 5. V. 1652 – Moskva, 28. II. 1719). Od 1671. služio na ruskom carskom dvoru. Zbog vojnih zasluga stekao je 1681. boljarski, a 1706. grofovski naslov. Kao zapovjednik ruskih postrojba sudjelovao je u nizu ratnih operacija protiv krimskih Tatara (1681., 1695–96). Kao bliski suradnik ruskog cara Petra I. Aleksejeviča obavljao je od 1697. do 1699. mnogobrojne diplomatske misije u Poljskoj, Habsburškoj Monarhiji, Italiji i na Malti. Sudjelovao je u svim značajnijim bitkama Sjevernoga ili Nordijskoga rata (1700–21), na početku kojega je 1701. bio promaknut u čin general-feldmaršala, a 1708. imenovan vrhovnim zapovjednikom ruske vojske. Tijekom toga rata pobijedio je Šveđane kraj Erestfera (1701) i Hummelshofa (1702). Sudjelovao u pobjedi kraj Poltave (1709) te zauzeo Rigu (1710). Vrhovni zapovjednik u ratu protiv Osmanskoga Carstva (1712–13). Premda se iskazao kao izvrstan strateg, zapamćen je i po grubu postupanju s vlastitim vojnicima.