sentimentalizam (franc. sentimentalisme), književni smjer koji se pojavio u drugoj polovici XVIII. st. u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj. Suprotno racionalističkim i prosvjetiteljskim idejama, zagovarao je osjećajnost kao mjerilo svih odluka i postupaka. Uz novo shvaćanje ljubavi, sentimentalizam je inaugurirao i drukčije razumijevanje ljudske prirode. Prednost se davala osjećajima nad razumom, osobnomu suosjećanju, nježnosti i dobroti nad društvenim dužnostima. Najpoznatiji su sentimentalni romani Julija ili Nova Heloiza (1761) J.-J. Rousseaua i Patnje mladoga Werthera (1774) J. W. Goethea. Uz njih su najpoznatiji predstavnici sentimentalizma S. Richardson s epistolarnim romanima (Pamela, 1740–41; Clarissa ili pripovijest o mladoj dami, 1748–49), L. Sterne (Tristram Shandy, 1759–67), H. Bernardin de Saint Pierre (Pavao i Virginija, 1788).
