Semenko [~ko'], Myhajlo (Myhail’), ukrajinski pjesnik (Kybynci, danas Poltavska oblast, 31. XII. 1892 – Kijev, 23. X. 1937). Studirao u Sankt Peterburgu; od prosinca 1917. živio u Ukrajini; 1919. u zatvoru. Djelovao i kao teoretičar, osnivač i središnja figura futurističkoga pokreta u Ukrajini te čelnik futurističkih društava (Kvero, Fljaminĝo, Aspanfut, Nova generacija). Uređivao je književne časopise (Mystectvo, Semafor u majbutnje i dr.). Autor je dvadesetak knjiga pjesama. Prva zbirka Prélude (1913), pod utjecajem modernizma, osobito simbolizma, intimistička je i lirska. Zbirke nastale 1914., Smjelost (Derzannja) i Kverofuturizam (Kvero-futurizm), izrazito su futurističke. Pjesnikova su načela bila vječno kretanje, traganje, negiranje kanona i kulta. Eksperimentirao je s leksikom, metaforikom, sintaksom, interpunkcijom; radi »sinteze umjetnosti« uveo je razgovorni stil i elemente »telegrafskoga stila«, slobodni stih, »poezofilm« i »poetoslikarstvo«. Opjevao je mnogolikost grada; u trima knjigama o Pierrotu (1918–19) duhovito je, ironično i lirski prikazao dramatičnost ljubavi, usamljenost čovjeka u gradu i razapetost njegove duše. U zbirci pamfleta i poema Njemačka (Nimeččyna, 1936) snažno su prisutni ironija, sarkazam, groteska, te poetika paradoksa. Morao se 1932. odreći futurizma, a strijeljan je u staljinističkim čistkama.
