Scorsese [skɔ:ɹsẹi'zi], Martin, američki filmski redatelj i scenarist (New York, 17. XI. 1942). Iz katoličke obitelji sicilijanskih useljenika. Isprva je namjeravao postati svećenik, ali se odlučio za film te je diplomirao na filmskom odjelu Sveučilišta New York. Za studija je režirao cjelovečernji igrani film Tko to kuca na moja vrata? (Who’s That Knocking at My Door, 1968), dijelom autobiografskoga karaktera, o pripadniku newyorške talijanske zajednice koji preispituje svoj vjerski identitet, što je tema značajnoga dijela njegova stvaralaštva. Prvi mu je potpuno profesionalni film Opasna djevojka (Boxcar Bertha, 1972). Slijedili su Ulice zla (Mean Streets, 1973), gangsterski film o mladim prijestupnicima iz newyorške četvrti »Mala Italija« kojim je započeo suradnju s glumcem Robertom de Nirom, protofeministički film ceste Alice više ne stanuje ovdje (Alice Doesn’t Live Here Anymore, 1974), Taksist (Taxi Driver, 1976., Zlatna palma u Cannesu), sugestivni prikaz devijacija u političkom životu, velegradskih izopačenosti i neuroza, iz perspektive vijetnamskoga veterana, Razjareni bik (Raging Bull, 1980), naturalistička biografija boksačkog prvaka Jakea La Motte, nesposobnog suprotstaviti se vlastitim destruktivnim porivima, Idiotska noć (After Hours, 1985., nagrada za režiju u Cannesu), koji pokazuje utjecaj Federica Fellinija, kontroverzna adaptacija romana Nikosa Kazandzakisa Posljednje Kristovo iskušenje (The Last Temptation of Christ, 1988) i gangsterski Dobri momci (The Goodfellas, 1990., Srebrni lav za režiju u Veneciji). U sljedećem razdoblju virtuozno je režirao više filmova, najčešće s radnjom u prošlosti – New Yorka u XIX. stoljeću u adaptaciji romana Edith Wharton Doba nevinosti (The Age of Innocence, 1993) i gangsterskom filmu Bande New Yorka (Gangs of New York, 2002), Las Vegasa u Casinu (Casino, 1995) i Hollywooda u biografskom filmu o Howardu Hughesu Avijatičar (The Aviator, 2004); u prošlost (1950-e) je smješten i vizualno stiliziran triler složene narativne strukture Otok Shutter (Shutter Island, 2010), također s karakterističnim autodestruktivnim junakom. Suvremene su tematike iz toga razdoblja triler s elementima filma strave Rt straha (Cape Fear, 1991), kao i kasnija djela, policijski film Pokojni (The Departed, 2006., Oscari za najbolji film i režiju) i biografska crna komedija Vuk Wall Streeta (The Wolf of Wall Street, 2007). Konstanta je njegove poetike spoj klasicističkih i modernističkih komponenti. Ostali značajniji filmovi: New York, New York (1977), Boja novca (The Color of Money, 1986), Kundun (1997), Hugo (2011), Tišina (Silence, 2016., prema romanu Endōa Shūsakua), Irac (The Irishman, 2019).
