Schlegel [šle:'gəl], August Wilhelm, njemački književni kritičar, povjesničar i teoretičar, prevoditelj i lingvist (Hannover, 5. IX. 1767 – Bonn, 12. V. 1845). Od 1798. profesor filozofije na Sveučilištu u Jeni; zajedno s bratom Friedrichom izdavao ranoromantični časopis Athenäum (1798–1800). God. 1804–17. bio je tajnik i suputnik francuske književnice Madame de Stäel. U skladu s romantičarskom usmjerenošću prema Istoku, 1814. počeo je studirati sanskrt u Parizu kod Antoinea Léonarda de Chézyja; od 1818. bio je profesor povijesti umjetnosti i povijesti književnosti na Sveučilištu u Bonnu otvorenom te godine, gdje je osnovao i studij staroindijske filologije. Međunarodni je ugled stekao Predavanjima o dramskoj umjetnosti i književnosti (Vorlesungen über dramatische Kunst und Literatur, 1809–11), a smatra se jednim od najznačajnijih utemeljitelja književne historiografije. Predavanja o lijepoj književnosti i umjetnosti (Vorlesungen über schöne Literatur und Kunst, 1884) sadrže nacrt opće estetike romantičarskoga kruga. Prvi je njemački filolog koji je izdavao i prevodio sanskrtske tekstove te je pisao indološke filološke radove; priredio je sanskrtsko izdanje Bhagavadgīte, popraćeno latinskim prijevodom kojim se služio G. W. F. Hegel (1823), zatim, zajedno s Ch. Lassenom, sanskrtsko izdanje Hitopadeśe (1829–31), a njegovim najvažnijim indološkim prilogom drži se izdanje Rāmāyaṇe koje je počelo izlaziti 1829. i ostalo nedovršeno. Od 1823. do 1830. izdavao je časopis Indische Bibliothek, u kojem je bio gotovo jedini pisac priloga. U njegovu se prevoditeljskom djelu ističe prijevod Shakespeareovih drama (17 drama u razdoblju 1797–1810).
