Schengensko područje [še'ngen~], prostor većega dijela Europske unije (EU) i nekih s njom povezanih europskih zemalja u kojem su ukinute granične kontrole između država, čime je olakšano kretanje stanovništva. Stvaranje europskoga bezgraničnog prostora pokrenuto je sporazumom pet članica Europske ekonomske zajednice (Belgije, Francuske, Luksemburga, Nizozemske i Zapadne Njemačke), koji je potpisan 14. VI. 1985. u luksemburškom mjestu Schengenu. Slijedila je dopuna sporazuma (Schengenska konvencija iz 1990), te on stupa na snagu 26. III. 1995 (tzv. schengenska pravna stečevina koja 1997. postaje dio zakonodavstva EU-a). Nakon posljednjeg proširenja početkom 2023 (s uključenjem Hrvatske) Schengensko područje obuhvaća većinu država članica EU-a (izuzev Bugarske, Irske i Rumunjske koje su uključene samo djelomično, te Cipra), a izvan EU-a obuhvaća Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku. Na vanjskim granicama Schengenskoga područja zadržana je kontrola, dok je unutar njega uveden zajednički vizni sustav (povremeno se mogu uvesti kontrole na granicama država članica radi sigurnosnih, zdravstvenih i sličnih razloga). Radi nadzora vanjske granice Schengenskoga područja od 1995. razvija se Schengenski informacijski sustav kojim upravlja Agencija EU-a za opsežne informacijske sustave (sa sjedištem u Tallinnu i operativnim središtem u Strasbourgu), a 2004. osnovana je Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica EU-a, poznata kao Frontex (kratica od francuskoga Frontières extérieures: vanjske granice); od 2016. naziva se Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu – Frontex (sa sjedištem u Varšavi). Najviše nezakonitih ulazaka u Schengensko područje bilo je tijekom tzv. migracijske krize 2015 (oko 1,8 milijuna) i 2016 (oko 500 000), a potom ih je manje (2023. bilo je oko 355 300 ilegalnih ulazaka, najviše od 2016).
