Savojska dinastija, talijanska vladarska dinastija. Ime je dobila po feudalnom posjedu poznatom od XII. st. pod nazivom Savoja, koji je 1033. njemački kralj i njemačko-rimski car Konrad II. Salijac poklonio Humbertu I. Bjelorukomu (oko 985–1048), prvomu poznatom članu te dinastije. Obitelj, koja je tijekom stoljeća stekla grofovski, vojvodski i kraljevski naslov, imala je veliku moć i značajnu političku ulogu na području sjeverne Italije od XIV. st. Njezin uspon počeo je već tijekom XI–XII. st., kada su članovi dinastije pod svojom vlašću ujedinili cijelu Savoju, a u idućim su stoljećima obiteljskim posjedima priključili dijelove Švicarske (Vaud, 1359), Nicu (1388), Ženevu i Vercelli (1416) te Torino s Pijemontom (1418), koji je kao grofoviju već od 1232. držala sporedna grana savojske kuće (grofovi od Pijemonta). Težište vladanja Savojaca premjestilo se uskoro u Pijemont. Teritorijalno širenje obiteljskih posjeda pratio je i rast obiteljskog ugleda. Tako im je njemačko-rimski car Henrik IV. dodijelio 1101. naslov carskih grofova, a Sigismund Luksemburgovac 1416. naslov carskih vojvoda. Viktor Amadeo II. postao je 1713. kraljem Sicilije, a 1720. kraljem Sardinije. Viktor Emanuel II. kao kralj Sardinije (od 1849) postao je 1861. kraljem ujedinjene Kraljevine Italije. Kao uzvrat za pomoć koju mu je pružio francuski car Napoleon III. prigodom ujedinjenja Italije, morao je 1860. Francuskoj prepustiti grofoviju Nicu i Savoju, stožerni posjed svoje dinastije. Savojska dinastija vladala je Italijom do 1946., kada je temeljem referenduma s prijestolja bio zbačen Umberto II., a Italija proglašena republikom. – Od članova sporednih ogranaka Savojske dinastije zanimljivi su austrijski vojskovođa Eugen Savojski, španjolski kralj Amadeo I. (1871–73), talijanski general Amadeo Savojski od Aoste, potkralj Etiopije (1937–42) te neokrunjeni hrvatski kralj Tomislav II. ili Aimone Savojski od Aoste (1941–43).
