savez, jezični, u lingvistici, naziv za skupinu jezika koji dijele neka strukturalna obilježja kao rezultat uzajamnih kontakata. Tako se, primjerice, govori o balkanskom jezičnom savezu u koji ulaze makedonski, bugarski, rumunjski (s arumunjskim i meglenorumunjskim), novogrčki, albanski i srpski torlački dijalekti. Ti jezici dijele obilježja poput prisutnosti reduciranoga samoglasnika (»šva«) u fonološkom sustavu, reduciranu deklinaciju sa spajanjem funkcija genitiva i dativa, gubitak infinitiva, te mnogobrojne frazeme koji su kalkirani iz jednoga jezika u drugi, npr. pitanje tipa »kako da ne?«, imenice za oznaku vremena u genitivu uz imenice za mjeru vremena (izrazi tipa »godina dana«), itd. Često obilježja karakteristična za jezični savez nisu proširena u svim jezicima toga saveza; primjerice, postponirani član (određeni član koji stoji iza imenice na koju se odnosi) postoji u makedonskom, bugarskom, albanskom i rumunjskom, ali ne i u novogrčkom. Intenzivno posuđivanje leksika može se, ali i ne mora odvijati među jezicima jezičnoga saveza; primjerice, najveći broj posuđenica u svim balkanskim jezicima potječe iz turskoga, koji ne ulazi u balkanski jezični savez, a na balkanske jezike malo je strukturalno utjecao.
Jezici koji čine jezični savez mogu, ali ne moraju biti genetski srodni (potekli iz zajedničkoga prajezika); primjerice, svi se jezici balkanskoga jezičnog saveza svrstavaju u indoeur. porodicu, ali jezici kavkaskoga jezičnog saveza pripadaju različitim porodicama (primjerice, gruzijski je kartvelski jezik, abhaski je sjeverozapadnokavkaski jezik, a osetski pripada iranskoj grani indoeur. porodice). Jezični savez definiraju samo obilježja koja su se u jezicima koji ga čine proširila kontaktima, a ne ona naslijeđena iz eventualnoga zajedničkog prajezika. U slučaju kavkaskoga jezičnog saveza to su, primjerice, bogatstvo suglasničkih sustava, prisutnost oprjeke između glotaliziranih i neglotaliziranih okluziva u fonološkom sustavu, te ergativna struktura rečenice. Ta su obilježja prisutna u jezicima različitih genetskih porodica koje se govore na Kavkazu.
Nastanku jezičnih saveza redovito pogoduju osobite sociolingvističke prilike, os. dugotrajna proširena dvojezičnost ili višejezičnost među jezicima približno istoga statusa. Primjerice, na Balkanu je dugo postojala dvojezičnost između slav. stanovništva, koje se bavilo poljoprivredom u nizinama, i gorskoga stanovništva koje je u planinama uzgajalo stoku, a govorilo je albanskim, ili različitim balkanskoromanskim idiomima. Slična sustavna i postojana višejezičnost bila je stoljećima proširena i na područjima rasprostranjenosti drugih jezičnih saveza, primjerice u Srednjoj Americi, na Kavkazu ili u Indiji (gdje u jezični savez ulaze jezici novoindijske grane indoeuropskih jezika, dravidski i mundski jezici). Kada takva sociolingvistička situacija traje generacijama, pa i stoljećima, fonološki i gramatički sustavi jezika u kontaktu obično konvergiraju.
