Santos [sa'~], Juan Manuel (puno prezime Santos Calderón), kolumbijski političar (Bogotá, 10. VIII. 1951). Podrijetlom iz bogate i politički utjecajne obitelji. Završio Mornaričku kadetsku školu u Cartageni 1969., potom studirao u SAD-u i Velikoj Britaniji: završio studij ekonomije i poslovnog upravljanja na Sveučilištu Kansas, te stekao magisterij iz ekonomskoga razvoja na Londonskoj ekonomskoj školi te javnoga upravljanja na Harvardovu sveučilištu. Vratio se 1981. u Kolumbiju i bio zamjenik direktora (od 1983. direktor) novina El Tiempo, koje je osnovala njegova obitelj i bila im većinski vlasnik od 1913. do 2007. Od 1991. do 1994. bio je ministar vanjske trgovine, potom zauzimao visoke položaje u predsjedništvu države i vladi (2000–02. ministar financija). Osnovao je 1994. zakladu za povećanje učinkovitosti vlade i javnog upravljanja, koja je predložila mirovne pregovore s gerilskom marksističkom skupinom FARC (Revolucionarne oružane snage Kolumbije). Suosnivač Socijalne stranke nacionalnoga jedinstva 2005., koja je podupirala predsjednika Álvara Uribea u borbi protiv FARC-a; 2006–09. kao ministar obrane provodio politiku oštrih mjera protiv FARC-a, koje su bile popraćene ilegalnim smaknućima i civilnim žrtvama. Predsjednik Kolumbije od 2010; reizabran 2014. Za njegova prvoga mandata potaknut je gospodarski rast i smanjena nezaposlenost, ali mu je najvažnije postignuće bilo poticanje izravnih pregovora s FARC-om koji su počeli 2012. u Oslu, a nastavljeni su u Havani; osobno se susreo s vođom FARC-a Rodrigom Londoñom. Sporazum postignut u Cartageni u rujnu 2016. odbijen je malom većinom (50,21% prema 49,78%) na referendumu održanome 2. listopada 2016. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 2016. zbog postizanja mirovnoga sporazuma s gerilskim skupinama u Kolumbiji, iako je sporazum odbačen na referendumu; u obrazloženju je istaknuto da mu se nagrada dodjeljuje »za odlučne napore da okonča građanski rat koji u zemlji traje više od pedeset godina«.
