Santorio [~tɔ:'rio], Santorio, talijanski liječnik (Kopar, 29. III. 1561 – Venecija, 6. III. 1636). Studij filozofije i medicine završio je 1582. u Padovi. Smatra se da je 1587–99. boravio u Hrvatskom primorju u službi grofa Zrinskoga. Potom je djelovao kao liječnik u Veneciji. God. 1611–24. djelovao je kao profesor teorijske medicine na Sveučilištu u Padovi, a potom kao predsjednik liječničkog udruženja u Veneciji. Bio je jedan od najistaknutijih predstavnika ijatrofizike. Prvi je u medicini počeo provoditi kvantitativne fiziološke eksperimente sustavno mjereći različite promjene organizma. Važući ljudsko tijelo posebno konstruiranom vagom, otkrio je neprimjetno isparavanje iz tijela te upozorio na zakonitosti kvantitativnog aspekta metabolizma; ustvrdio je da je zdravlje ravnoteža tjelesnih sokova. Izumio je termometar, pulsilogij (uređaj za mjerenje pulsa), konstruirao posebnu vrstu higrometra i anemometra te dr. uređaje: vodeni krevet, troakar, trorogi kateter za vađenje mokraćnih kamenaca. Njegovo djelo O medicinskim mjerenjima (De statica medicina, 1614) doživjelo je više od 50 izdanja i prijevoda.
