sandhi [sa'ndʰi] (sanskrtski: stavljanje skupa, spoj), termin preuzet iz stare indijske gramatike koji označuje širok spektar glasovnih promjena što nastaju na granici riječi i na granici morfema. Glavne promjene na početku ili na kraju riječi pri susretu dviju riječi u rečenici nazivaju se vanjski sandhi (npr. sanskrtski na iha »ne ovdje« → neha), a one na granici tvorbenih segmenata (morfema) u tvorbi riječi ili oblika unutarnji sandhi (npr. sanskrtski nominativ jednine manaḥ »um, duh«, instrumental množine manobhiḥ). S obzirom na to da se u različitim jezicima javljaju različite glasovne promjene, pojave sandhija dalje se klasificiraju na različite načine. Uz one koje propisuje pravopis (npr. hrvatski od-reći, ali ot-kazati), bilježe se i one do kojih dolazi samo u govornom jeziku (npr. hrvatski past ću → pašću).
