Sanader, Ivo, hrvatski političar (Split, 8. VI. 1953). Doktorirao je komparativnu književnost i romanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku (1982). Bio je urednik i glavni urednik u splitskoj izdavačkoj kući Logos (1983–87). Nakon uspostave hrvatske neovisnosti, bio je imenovan intendantom HNK u Splitu (1991–92), a na izborima 1992. izabran je u Zastupnički dom Sabora kao član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Bio je ministar znanosti i tehnologije (1992–93), zamjenik ministra vanjskih poslova (1993–95. i 1996–2000) te predstojnik ureda Predsjednika Republike (1995–96). Na izborima 2000. bio je opet izabran u Zastupnički dom Hrvatskoga sabora, a iste je godine izabran za predsjednika HDZ-a. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. postao je predsjednik vlade. Za njegova je mandata Hrvatska postala kandidatkinja za članstvo u EU (2004) te započela pregovore o punopravnom članstvu (2005). Nakon pobjede HDZ na izborima 2007. postao je prvi predsjednik vlade koji je osigurao i drugi uzastopni mandat. Podnio je ostavku na taj položaj, kao i na mjesto predsjednika HDZ-a 2009. Nakon bijega u Austriju i izručenja koje je uslijedilo, sudi mu se za zloporabu položaja i korupciju. Autor je više književnoznanstvenih i političkopublicističkih rasprava i knjiga. S A. Stamaćem sastavio je antologiju hrvatskog ratnog pjesništva U ovom strašnom času (1992), koja je prevedena na više svjetskih jezika. Djela: I ružičasto je crno (1988), Fenomen parfema (1989) i Hrvatska u međunarodnim odnosima (2000).
