San Martín [~ marti'n], José de, argentinski vojskovođa (Yapeyú, 25. II. 1778 – Boulogne-sur-Mer, Francuska, 17. VIII. 1850). Potomak znamenite argentinske plemićke obitelji. Sa Simónom Bolívarom jedan od osloboditelja Latinske Amerike od španjolskoga gospodstva. Godine 1788. preselio se s obitelji u Španjolsku, gdje je nakon završetka školovanja stupio u španjolsku vojnu službu koju je napustio 1811. te se 1812. vratio u domovinu i pridružio revolucionarima. Od 1814. bio je glavni zapovjednik argentinske vojske. Pošto je Argentina 1816. proglasila neovisnost, San Martín je sa svojom vojskom 1817. prešao Ande, porazio Španjolce kraj Chacabucoa i Maipúa i oslobodio Čile. Godine 1821. ušao je u Limu i proglasio neovisnost Perua (imenovan je njegovim »zaštitnikom«), a 1822. sastao se s Bolívarom u Guayaquilu (Ekvador). Ne mogavši se s njim sporazumjeti oko budućega političkoga uređenja Latinske Amerike, podnio je u rujnu 1822. ostavku peruanskomu kongresu. Ne težeći za političkom vlašću, oslobođenjem Južne Amerike San Martín je smatrao svoje djelo dovršenim. Preselivši se 1824. u Europu, živio je u Belgiji i Francuskoj.
