samopomoć.
1. U pravu, ostvarenje subjektivnih prava vlastitim snagama i sredstvima, bez pomoći tijela javne vlasti. Samopomoć se smatra dopuštenom u zakonom propisanim situacijama, kao što je nužna obrana, krajnja nužda, u određenim slučajevima zaštite posjeda i slično. – U međunarodnom pravu, samopomoć je skupni naziv za mjere kojima jedna država povrjeđuje neki međunarodnim pravom zaštićeni interes druge države kao odgovor na njezin protupravni čin, kako bi ju odvratila od nastavljanja protupravnoga djelovanja ili pak navela na izvršenje međunarodnih obveza. Samopomoć je dopuštena kada je riječ o obrani vlastitih interesa koji su zaštićeni međunarodnim pravom kada se druga strana protupravno ponaša i odbija rješavanje spora mirnim putem.
2. U medicini → prva pomoć
