Salustije Krispo, Gaj (latinski Gaius Sallustius Crispus [ga:'i·us sal:u'sti·us kri'spus]), rimski povjesničar i političar (Amiternum, danas Cagnano Amiterno, 86. pr. Kr. – ?, 35/34. pr. Kr.). Ostvario uspješnu političku karijeru; bio je kvestor, pučki tribun. Sudjelovao je u političkim borbama kao pristaša demokratske stranke i Cezara. U građanskom ratu bio je uz Cezara, zatim je postao pretor i upravitelj provincije Nove Afrike (Numidija), gdje se obogatio. Zagovarao je Cezarovu politiku i borbu protiv optimata u dvama sačuvanim političkim spisima Poslanice Cezaru o državi (Epistulae ad Caesarem de republica). Nakon njegove smrti povukao se iz javnog života i dao na pisanje povijesti. Sačuvane su dvije njegove povijesne monografije: O Katilininoj uroti (De Catilinae coniuratione) i Rat s Jugurtom (Bellum Iugurthinum), a od opsežna djela Historije (Historiae; obrađuje razdoblje od 78. do 67. pr. Kr.) ostala su samo 4 govora, 2 pisma i niz fragmenata. Pripisuje mu se i Napad na Cicerona (Invectiva ad Ciceronem), nepoštedna kritika Ciceronova javnog života. Uzori su mu bili Tukidid i Katon Stariji. Stil mu je sažet, pun sentencija, antiteza i arhaizama. Pisao je živo, sa sjajnim psihološkim crtanjem glavnih likova, ali više kao političar nego kao povjesničar. Rado je moralizirao, osobito u uvodima. Utjecao na Tacita.
