sakrament (lat. sacramentum). 1. U antičkome Rimu jamčevina u parnici; označivao je i vojnu prisegu.
2. U kršćanstvu, čini (znaci) koje je ustanovio Isus Krist radi posvećenja vjernika; u katehetskoj formi vidljivi znaci nevidljive milosti. Svaki sakrament sastoji se od dvaju bitnih dijelova, od materije (geste i tvari) i forme (riječi koje se pritom izgovaraju). Katolička crkva (od XI. st.) ima sedam sakramenata (krst, potvrda, euharistija, sakrament pokore, bolesničko pomazanje, sveti red, ženidba) koji se primaju u različitim razdobljima života. U pravoslavlju, gdje se nazivaju »svetim tajnama«, također se, nakon nekadašnjih kontroverza, ustalilo sedam sakramenata; odgovaraju onima u katolicizmu. Protestantske crkve sakramentima priznaju krst i euharistiju (večeru Gospodnju); protestantske sljedbe uglavnom nemaju sakramente (kvekeri, unitarijanci).
