struka(e): geografija, opća | suvremena povijest i politika

Saint-Pierre-et-Miquelon [spjε:'ʀ εmikl'], francuski prekomorski posjed, otočna skupina u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, nedaleko od južne obale otoka Newfoundlanda (Kanada); obuhvaća 242 km² (dvojni otok Miquelon i Langlade 206 km², Saint-Pierre 26 km² i još nekoliko otočića) s ukupno 6034 st. (2014). Glavni je grad Saint-Pierre. Glavne su gospodarske grane ribolov (bakalar, rakovice), marikultura, povrćarstvo; stočarstvo i uzgoj krznaša (srebrna lisica, kuna; izvoz krzna). Tvornica za preradbu ribe. Brodske veze s lukom Fortuna na Newfoundlandu (Kanada). Zračne su luke na otocima Saint-Pierre (veze s kanadskim zračnim lukama) i Miquelon (lokalna).

Autohtono inuitsko stanovništvo Sjeverne Amerike je od II. tisućljeća pr. Kr. posjećivalo otoke koji su bili nenaseljeni kada ih je za Europljane 1520. otkrio portugalski pomorac João Álvares Fagundes (prema nekim izvorima do otoka je još 1497. došao John Cabot). Jacques Cartier ih je 1536. proglasio francuskim posjedom te su otada bili baza francuskih ribara. Prva stalna naselja Francuzi osnivaju potkraj XVII. st. Mirom u Utrechtu 1713. pripali su Velikoj Britaniji, Francuskoj su vraćeni 1763., a Britanci su ih ponovno okupirali 1778–83. i 1793–1816. protjeravši francuske naseljenike. Ponovno su naseljeni pošto su 1816. konačno vraćeni Francuskoj. Od 1946. imaju status francuskog prekomorskog teritorija, od 1976. prekomorskog departmana, od 1985. posebne teritorijalne zajednice, a od 2003. prekomorske zajednice. Gospodarski pojas od 200 morskih milja proglašen je 1977., a morska granica prema Kanadi određena je međunarodnom arbitražom 1992.

Citiranje:

Saint-Pierre-et-Miquelon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 7.4.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/saint-pierre-et-miquelon>.