Šafranek-Kavić, Lujo, hrvatski skladatelj i glazbeni kritičar (Zagreb, 12. X. 1882 – Zagreb, 18. VII. 1940). Završio Vojnu akademiju u Beču (1909), bio aktivni časnik do 1920. U Zagrebu učio glazbu kod F. Dugana i V. Kolandera. Od 1920. tajnik, zatim ravnatelj međunarodnoga sajma Zagrebačkoga zbora. Njegove skladbe pripadaju različitim glazbenim vrstama i uglavnom se temelje na kasnoromantičkom izričaju. U najuspjelijem scenskom djelu, operi Hasanaginica (1921), djelomice je uspješno ostvario sintezu vagnerijanstva i folklora (posebice orijentalizama). Za glazbenu scenu napisao je i operu Medvedgradska kraljica (1921., praizvedena 1924) te balete Figurine (1922., praizveden 1926) i Sanje (1931., praizveden 1934). Među ostalim djelima ističu se Simfonijske varijacije na staru hrvatsku temu za orkestar (1940) i Kajkavske popevke za glas i glasovir na tekst D. Domjanića. Od 1921. bavio se i glazbenom kritikom, gdje je uglavnom promicao nacionalni smjer.
