Sabioncello [sabjonče'lo], Petar, hrvatski inženjer kemije (Antofagasta, Čile, 11. VI. 1906 – Zagreb, 1. VII. 1987). Diplomirao 1928. na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. God. 1930–33. radio je u Južnoj Americi u industriji salitre. God. 1934. vratio se u Zagreb, gdje je radio na Veterinarskom fakultetu i u Veterinarskoj eksperimentalnoj stanici, a zatim se zaposlio u Zavodu za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju Kemijsko-tehnološkoga odjela Tehničkoga fakulteta. God. 1945. postao je predstojnik Zavoda za rudarsku kemiju na Rudarskom odjelu istoga fakulteta (prodekan 1951–52), na kojem je od 1957. bio redoviti profesor. Bavio se kemijom i tehnologijom čvrstih goriva (posebno domaćega ugljena, za koji je izradio kartu nalazišta u Hrvatskoj i susjednim zemljama), korozijom građevnih materijala i tehnologijom cementa. Objavio je 12 knjiga, među kojima su najvažnije one u suautorstvu s I. Filipovićem: Laboratorijski priručnik za anorgansku tehničku kemijsku analizu (I–II, 1946–48) i Laboratorijski priručnik (I–III, 1960–65).
