Rubens (flam. izgovor [ry'bəns]) Peter Paul, flamanski slikar (Siegen, 28. VI. 1577 – Antwerpen, 30. V. 1640). Rođen je u Njemačkoj kamo su mu roditelji, protestanti, emigrirali iz Antwerpena u doba vjerskih progona. Nakon očeve smrti vratio se u Antwerpen i učio slikanje kod osrednjega majstora Adama van Noorta i romanista Otta van Veena, sljedbenika talijanskog smjera u slikarstvu. Od 1598. član antwerpenskoga ceha sv. Luke. U Italiji je boravio od 1600., gdje je, studirajući djela majstora renesanse i suvremenih slikara (Tizian i Tintoretto), uglavnom formirao svoj stil. U Mantovi je upoznao freske A. Mantegne te bio dvorski slikar vojvode Vincenza Gonzage (1603–08). U tome je gradu za isusovačku crkvu naslikao veliki oltar Sveto Trojstvo kojemu se klanjaju Vincenzo Gonzaga i njegova obitelj (1604). Za vojvodu je u Španjolskoj obavljao i mnoge diplomatske misije. Za boravka u Madridu bio je obasut mnogobrojnim narudžbama (dvanaest portretnih poprsja španjolskog kralja Filipa III.). Također je djelovao u Genovi kao portretist visokoga društva (Markiza Brigida Spinola-Doria, 1606) i u Rimu, gdje je crtao antičke arheološke spomenike i pronašao nadahnuće u djelima majstora visoke renesanse i ranobaroknoga slikara A. Carraccia. Nakon povratka u domovinu otvorio je u Antwerpenu slikarsku radionicu (1609) i postao dvorski slikar nadvojvode Alberta, guvernera Nizozemske, te se oženio Izabelom Brant. Tada je započelo razdoblje oblikovanja njegova stilskog izraza do pune zrelosti. Nakon smrti nadvojvode Alberta (1621) postao je povjerenikom regentkinje Izabele. U njezinoj je službi često odlazio u diplomatske misije u Španjolsku (gdje je susreo D. Velázqueza) i Englesku (gdje mu je 1629. kralj Karlo I. dodijelio viteški naslov). Zbog sve većega broja narudžaba organizirao je u svojem atelijeru proizvodnju u kojoj su, radeći po njegovim skicama i kartonima, sudjelovali mnogi učenici i pomoćnici (A. van Dyck, F. Snyders, J. Bruegel zvan Baršunasti, P. de Vos, Daniel Seghers i dr.). U svojim kompozicijama, redovito monumentalnih razmjera, s mnoštvom likova i u bogatom arhitektonskom ambijentu, ostvario je svestranu tematiku. Više od 3000 njegovih platna, od kojih je oko 600 izradio sam, religijski su prizori (Podizanje križa i Skidanje s križa za antwerpensku katedralu; Posljednji sud; nekoliko inačica Poklonstva kraljeva; likovi svetaca i mučenika), kompozicije iz antičkih legendi i mitova (Bitka amazonki; Otmica Leukipovih kćeri; Perzej i Andromeda; Tri gracije; Venera; Parisov sud; Pijani Silen), povijesno-alegorijski prizori (ciklus o francuskom kralju Henriku IV. i Mariji Medici za palaču Luxembourg, danas u Louvreu), prizori iz lova (Lov na lavove), žanr-prizori i portreti u kojima je dao svoja najzrelija ostvarenja. Obje njegove žene (Helenom Fourment oženio se 1630) bile su mu modeli i nadahnuće na mnogobrojnim pojedinačnim i skupnim portretima te mitološkim i biblijskim kompozicijama (Autoportret s Izabelom; Helena u krznenom ogrtaču). U potonjim je djelima slikao poetične krajolike nadomak svojega dvorca de Steen između Bruxellesa i Malinesa. Njegove velike kompozicije kao stilski jedinstvena cjelina najviši su domet flamanskog baroknog slikarstva, a po svojoj dinamici i dramatici ujedno i jedan od najautentičnijih izraza baroknoga duha. Stvarao je kompozicije s mnogobrojnim likovima u raskošnim kostimima ili kao aktove, pune senzualnosti i životne radosti, koje je smještao u prostor pretrpan baršunastim i svilenim draperijama, čipkama, skupocjenim namještajem, girlandama, cvijećem, domaćim i egzotičnim životinjama iznad kojih lebde putti, geniji, anđeli i alegorijski likovi. Pritom se služio raskošnom paletom toplih i zlaćanih boja dotad neviđenoga sjaja. Kao umjetnik bio je svestran: izrađivao je kartone za tapiserije, nacrte dekoracija za svečanosti i predmete umjetničkog obrta, ilustrirao knjige. Njegov je utjecaj vladao stoljećima ne samo u flamanskom nego i općenito u europskom slikarstvu, sve do majstora francuskog romantizma E. Delacroixa.
