risorgimento

risorgimento [rizorimɛ'nto] (tal.: preporod), pokret za nacionalno ujedinjenje Talijana koji je u XIX. st. doveo do stvaranja talijanske države. Razvijajući se na političkim koncepcijama koje su se pojavile potkraj XVII. i u prvoj polovici XVIII. st. (G. Alberoni, Bernardo Tanucci), ideja oslobođenja i ujedinjenja Italije dobila je nove pobude u Francuskoj revoluciji i u Napoleonovoj Kraljevini Italiji. Nošena romantičarskim zanosom pjesnika (V. Alfieri, U. Foscolo) i političara (C. Balbo, M. d’Azeglio, V. Gioberti, G. Mazzini), ona se u risorgimentu ostvarila. Oko 1815 (ta se godina uzima kao početak risorgimenta) Italija je bila razdrobljena na niz feudalnih državica; u sjevernoj Italiji učvrstila se vlast Austrije, u srednjoj pape, a u južnoj španjolskih Bourbona. Ideolozi risorgimenta zamišljali su na različite načine ujedinjenje Italije, no svi su oni razvijali misao o velikoj, »vječnoj«, slobodnoj Italiji. Karbonarske akcije i revoluc. pokreti 1820–21 (u Pijemontu, Napulju i na Siciliji) i 1830. bili su ugušeni intervencijom Austrije; nakon toga je Mazzini sa skupinom emigranata osnovao u Francuskoj 1831. tajno revolucionarno-nacionalno udruženje Mlada Italija. U Italiji je nacionalna ideja nadjačala političke suprotnosti i ujedinila konzervativce i liberale, monarhiste i republikance, pa čak i one koji su vjerovali da su promjene moguće sporazumom vladara, i da će se ostvariti federacija državica pod vrhovništvom pape (Gioberti) ili jedinstvo pod savojskom dinastijom (d’Azeglio). Za novoga revoluc. vala 1848. vodstvo je preuzeo Karlo Albert, kralj Sardinskoga Kraljevstva, ali je bio poražen u ratu s Austrijom 1849. U očekivanju novoga sukoba s Austrijom, pijemontski ministar predsjednik C. B. Cavour našao je saveznika u Napoleonu III., i u »drugom ratu risorgimenta« 1859. Pijemont je od Austrije dobio Lombardiju. G. Garibaldi sa svojih »tisuću« dragovoljaca osvojio je Kraljevstvo Obiju Sicilija (1860), državice srednje Italije priključile su se Pijemontu, a Viktor Emanuel II. proglasio se kraljem Italije (1861). On je poveo protiv Austrije i »treći rat risorgimenta«, ovaj put u savezu s Pruskom (1866), i stekao Veneto. Godine 1870. bila je zauzeta i Papinska Država, a Rim je postao prijestolnicom Kraljevine Italije, čime je bila ostvarena ideja risorgimenta. Međutim, već nakon nekoliko godina pojavio se novi pokret, Italia irredenta, koji je smatrao da program risorgimenta nije dovršen i da još postoje talijanske zemlje koje treba pripojiti matici zemlji (→ iredenta).