Richardson [ri'čədsən], Samuel, engleski književnik (kršten u Mackworthu kraj Derbyja, 19. VIII. 1689 – Parson’s Green kraj Londona, 4. VII. 1761). Jedan je od utemeljitelja engleskog modernoga romana (uz D. Defoea, H. Fieldinga i L. Sternea); najistaknutiji predstavnik engleskog epistolarnog romana, ujedno i začetnik sentimentalnoga romana (→ sentimentalizam). Ostvario je znatnu karijeru kao tiskar te postao upraviteljem knjižarske gilde. Navodno je već u 13. godini započeo pisati ljubavna pisma po narudžbi, a poslije je (1733–39) pisao pisma koja su puku imala služiti kao predložak (Pisma namijenjena i napisana osobitim prijateljima – Letters Written to and for Particular Friends, 1741., poznata kao Uobičajena pisma – Familiar Letters) Taj je svoj dar uobličio u epistolarni roman Pamela ili nagrađena vrlina (Pamela: or, Virtue Rewarded, 1740), koji je doživio velik uspjeh te mu je Richardson dopisao još dva sveska (Pamela II, 1741). Roman prikazuje jednu od glavnih tema XVIII. st., klasnu svijest i želju za društvenim usponom: služavka Pamela zaljubljena je u mladoga gospodara, koji ju nakon smrti svoje majke nastoji zavesti, no ona mu odolijeva i na kraju je nagrađena brakom. Premda je roman stekao mnogo poklonika, izazvao je i oštre kritike te je bio povodom travestija i parodija, od kojih je najpoznatija parodija H. Fieldinga (Apologija života gđe Shamele Andrews – An Apology for the Life of Mrs. Shamela Andrews, 1741), u kojoj se ističe proračunatost glavne junakinje. Richardsonov je drugi roman, Clarissa ili pripovijest o mladoj dami (Clarissa: or, The History of a Young Lady, 1748–49), uspjeliji psihološki uvid u lik mlade žene rastrgane između želje za očuvanjem osobnoga integriteta i društvenih konvencija; odbivši prvo ugovorni brak, a onda i bračnu ponudu svojega zavodnika, junakinja, osamljena, umire. U trećem romanu, Sir Charles Grandison (1754), manje je uspjelo pokušao prikazati lik savršena muškarca i uzora krjeposti. No prikazom ženskih likova, upućujući na njihove psihološke dileme kroz sukob između osobne žudnje i proskribiranih normi ponašanja, odnosno osobne i društvene etike, Richardson je utjecao na mnoge europske pisce (D. Diderot, J.-J. Rousseau, J. W. Goethe, J. Austen i dr.).
