Ricci [ri'č:i], Matteo (kin. Li Madou), talijanski katolički misionar (Macerata, 6. X. 1552 – Peking, 11. V. 1610). Od 1571. isusovac. Studij filozofije započeo na Sveučilištu u Coimbri u Portugalu (1577), nastavio u Goi u Indiji (1578), gdje je završio teološki studij. God. 1582. došao je u Macao, a 1583. u Kanton, gdje je učio kineski jezik i kulturu. Kao prvi katolički misionar u Kini bio je 1597. postavljen za poglavara kineske misije u osnutku koje je imao veliku ulogu. Od 1600. djelovao je kao astronom i matematičar na carskom dvoru u Pekingu. Začetnik akomodacije (prilagodbe kršćanskoga nauka narodnoj kulturi) u katoličkim misijama u Kini. Upravo zahvaljujući prilagodbi tradicionalnim kineskim običajima postigao je uspjeh kao misionar, ali je njegov pokušaj da kršćanski nauk prilagodi kineskoj kulturi i filozofiji izazvao otpor Vatikana i zabranu prihvaćanja tuđih rituala (rasprava o »domaćim obredima«) i zabranu (nakon dugih rasprava) isusovačkih misija u Kini. Upoznavajući Kineze s dostignućima zapadne civilizacije, stekao je velik ugled. Pisao je na talijanskom i kineskom jeziku znanstvene, etičke i teološke spise. Svojim talijanskim djelima proširio je na Zapadu do tada oskudno poznavanje Kine i tako utemeljio europsku sinologiju. Glavna djela: Pravi smisao Gospodara neba (Tianzhu shiyi, 1603), Sumarij kršćanskog nauka (Tianzhu jiaoyao, 1605), Moralne sentencije (Ershiwuyan, 1605) i Komentari (I commentari, 1608–10).
