Ribarević, Ivan Bartul, hrvatski filozof (Bast, 1724 – Makarska, 10. XI. 1781). Stupio u franjevački red u Makarskoj 1746. Studirao filozofiju i teologiju na Generalnom učilištu u Šibeniku te u Peruggi. Postao lektor filozofije 1755. Ribarevićev filozofsko-teološki opus u duhu je Skotova peripatetizma i oživljene skolastičke filozofije. Mala logika (Logica parva, 1756) i Velika logika (Logica magna, 1758) udžbenici su za teološka učilišta. Filozofija (Philosophia, 1767) podijeljena je u dvanaest rasprava te razlikuje »umjetnu logiku od prirodne logike«. Napisao je i mnoga skolastičko-bogoslovna djela koja su izgubljena; sačuvana je Sveta teologija (Sacra theologia, 1751), u kojoj pobija jansenističke nazore o milosti i slobodnoj volji. Poznata su njegova originalna tumačenja Aristotela, posebice Organona. Pisao je i ljetopise te bio orguljaš.
