Režek, Adolf, hrvatski kemičar (Varaždin, 25. IX. 1902 – Zagreb, 4. VI. 1980). Studirao kemiju, fiziku i matematiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao 1928., doktorirao iz kemije 1934. Usavršavao se u Austriji i Češkoj. Bio je namjesni učitelj (1928) i gimnazijski profesor (1931). Od 1928. do 1933. demonstrator, 1933–36. asistent volonter u Zavodu za kemiju, od 1937. u Zavodu za farmakologiju i toksikologiju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. God. 1940. bio je pozvan na Veterinarski fakultet, gdje je osnovao Zavod za kemiju, postao redoviti profesor (1943), predstojnik Zavoda za kemiju i biokemiju, a 1952/53. dekan. Bavio se enzimologijom i balneologijom, a posebno se posvetio ispitivanju kemijskoga sastava, ljekovitoga djelovanja i izvorišta mineralnih voda Rogaške Slatine te povijesti lječilišta i grada, o čem je napisao više monografija na hrvatskom i slovenskom jeziku; imenovan je počasnim građaninom toga grada. Objavio je udžbenik Organska kemija za medicinare (1949).