Reviczky [rɛ'vicki], Gyula, madžarski književnik (Vitkóc, 9. IV. 1855 – Budimpešta, 11. VII. 1889). Smatra se prethodnikom madžarskoga modernizma. U zbirkama pjesama Moja mladost (Ifjúságom, 1883) i Samoća (Magány, 1889) pod utjecajem Schopenhauerove filozofije i pozitivističkoga determinizma ostvario elegijske pjesme o gubljenju iluzija i neizbježnosti patnje i siromaštva. Među prvima je tematizirao surovost novih velegradova. U duhu ruskoga realizma, u romanu Nasljedstvo (Apai örökség, 1884) pripovijeda o mladiću plemićkoga podrijetla koji se osjeća suvišnim u promijenjenom svijetu.
