struka(e): lingvistika i filologija

retrofleksni suglasnik, suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Mnogi jezici sustavno koriste retrofleksne suglasnike. Tako, primjerice, retrofleksne suglasnike imaju mnogi dravidski i indoarijski jezici; hindski u svojem fonemskom sustavu ima okluzive ʈ i ɖ; u amer. engleskom tipično se čuje retrofleksna varijanta fonema /r/ – ̢r ili he9_0682.jpg; neki jezici (npr. afganski) imaju razlikovne retrofleksne tjesnačne suglasnike, ʂ i ʐ. Retrofleksan može biti i nazal he9_0685.jpg; dotačnik (poznatiji pod engl. nazivom tap) ɾ; drhtajnik he9_0687.jpg i lateral (bočnik) he9_0688.jpg. Retrofleksni suglasnici općenito su karakteristični za jezike koji se govore u Indiji, poglavito hindski, no česti su i u australskim aboridžinskim jezicima. Od eur. jezikâ dolaze u švedskom i norveškom (i standardnom) te u sardskom i nekim južnotal. narječjima. U literaturi se rjeđe alternativno nazivaju »cerebralnim« suglasnicima (prema prijevodu odgovarajućega sanskrtskoga naziva) ili »kakuminalnima« (prema lat. nazivu za vršak).

Citiranje:

retrofleksni suglasnik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/retrofleksni-suglasnik>.