retor (grč. ῥήτωρ), u antičkoj Grčkoj, govornik i učitelj govorničkog umijeća (retorike). Prvi poznati retori zabilježeni su u Sirakuzi u V. st. pr. Kr. Korak Sirakužanin drži se utemeljiteljem antičke retorike kao umijeća. Sirakuški retor Gorgija došao je 427. pr. Kr. kao izaslanik u Atenu te je ondje osnovao i vodio prvu retorsku školu, nakon čega se umijeće retorike proširilo Atenom. Desetorica najboljih retora od V. do IV. st. pr. Kr. uvršteni su u kanon (→ govornici, atički). U III. i II. st. pr. Kr. isticali su se retori maloazijske i rodoske škole, čiji je govornički stil odlikovala kićenost (→ azijanizam). Njihovi su protivnici, zagovornici klasicističkoga pristupa govorništvu (II. st. pr. Kr.), razvili stil nazvan aticizam. Naslijeđe grčkih retora asimilirali su Rimljani; nazivom rhetor bili su nazivani učitelji govorništva, a nazivom orator govornici. Diljem Rimskoga Carstva razvile su se mnoge škole govorništva, rasadišta intelektualnog i kulturnog života, a od vladavine cara Vespazijana postojale su i državne retorske škole.
