Renault, Louis

Renault [ʀənọ'], Louis, francuski pravnik (Autun, 21. V. 1843 – Barbizon, 8. II. 1918). Predavao na pravnim fakultetima u Dijonu (1868–73) i Parizu (1873–1918), od 1881. profesor međunarodnoga prava. Kao član Stalnog arbitražnoga suda u Hagu i francuski predstavnik na mnogobrojnim međunarodnim konferencijama znatno je utjecao na oblikovanje međunarodnog prava potkraj XIX. i poč. XX. st.; za tu je djelatnost 1907. primio Nobelovu nagradu za mir (zajedno s E. T. Monetom). Autor je djelâ iz međunarodnog javnog i privatnoga prava i trgovačkog prava. Glavno djelo: Uvod u proučavanje međunarodnoga prava (Introduction à l’étude du droit international, 1881).