Reinhardt [rại'nhart], Max (pravo ime Maximilian Goldmann), austrijsko-njemački kazališni redatelj (Baden kraj Beča, 9. IX. 1873 – New York, 30. X. 1943). Karijeru započeo 1893. kao glumac u Salzburgu, a 1894. na poziv O. Brahma otišao je u Deutsches Theater u Berlin. Ondje je 1902. osnovao Kleines Theater te izvodio djela A. Strindberga, O. Wildea, M. Gorkoga i F. Wedekinda. God. 1905–20. i 1924–32. vodio je Deutsches Theater; u međuvremenu režirao u Beču, osnovao Svečane igre u Salzburgu (1920) te gostovao u Velikoj Britaniji. Nakon dolaska nacista na vlast emigrirao je u SAD (New York, Hollywood). Kao redatelj pridonio je modernističkoj preobrazbi scenske umjetnosti; oživio je iskonske kazališne vrjednote, unoseći u svoje postave dinamiku i fantaziju. Primjenjivao je scenske efekte i tehničke inovacije (rotacijska pozornica, rasvjeta), služio se masama komparserije, glazbom i blještavom opremom. Ostvario je, među ostalim, postave djela W. Shakespearea, Molièrea, J. W. Goethea, F. Schillera, H. von Kleista i G. Büchnera. U stilu velikih spektakla postavio je Sofoklova Kralja Edipa u cirkusu Schumann u Beču (1910) i Hofmannsthalova Jedermanna pred katedralom u Salzburgu (1920). Uspjehe svojih realizacija zahvaljuje i suradnji izvanrednih glumaca (M. Pallenberg, E. Jannings, W. Kraus, P. Wegener, A. Bassermann, A. Moissi, T. Durieux, članovi obitelji Thimig) i suvremenih scenografa (E. Orlik, E. Stern, Emil Preetorius, Alfred Roller). Značajan je i njegov doprinos filmu, osobito osvjetljenjem i stilom glume na struje u njemačkom filmu 1920-ih. U njegovoj trupi djelovali su mnogi istaknuti njemački filmaši iz tog razdoblja, npr. redatelji F. W. Murnau, E. Lubitsch, P. Leni. U Njemačkoj je između 1908. i 1913. režirao četiri filma, a u Hollywoodu je 1935. za film adaptirao (koredatelj W. Dieterle) svoju predstavu Shakespeareova Sna ivanjske noći (Midsummer Night’s Dream) iz kazališta u Los Angelesu.
