Reich [rại], Wilhelm, američki psihoanalitičar austrijskoga podrijetla (Dobrzcynica, Galicija, 24. III. 1897 – Lewisburg, SAD, 3. XI. 1957). Diplomirao medicinu u Beču, gdje je živio do 1930. radeći u Freudovu Psihoanalitičkom institutu. Od 1930. u Berlinu, nakon dolaska nacista na vlast 1933. emigrirao u skandinavske zemlje, a 1939. u SAD. Proučavao je vezu seksualnosti, napose mogućnosti postizanja orgazma, i emocionalnog i psihičkog zdravlja (Funkcija orgazma – Die Funktion des Orgasmus, 1927). Potom je nastojao spojiti marksizam i psihoanalizu (Dijalektički materijalizam i psihoanaliza – Dialektischer Materialismus und Psychoanalyse, 1929); u studiji Masovna psihologija fašizma (Massenpsychologie des Faschismus, 1933) tumačio je fašizam kao simptom seksualne represije te je razvio teoriju seksualno-kulturne revolucije kao čina oslobađanja koji dovodi do emocionalne slobode (Seksualna revolucija – Die Sexualität im Kulturkampf, 1936). U Analizi karaktera (Charakteranalyse, 1933) nastojao je predočiti karakter kao neurotični fenomen. Od sredine 1930-ih u nizu je djela opisivao pojam orgona (kozmičke energije) koji omogućuje orgastički potencijal; primjena orgonske terapije dovela ga je do sukoba s američkim vlastima te mu je 1954. bio zabranjen terapijski rad, a kako nije poštovao zabranu, 1956. je zatvoren i osuđen na dvije godine zatvora, gdje je umro.
