regalna prava (latinski iura regalia), ovlasti koje su u feud. razdoblju izvorno pripadale vladaru. Velika ili bitna regalna prava (iura regalia maiora seu essentialia) obuhvaćala su vladarove vrhovničke ovlasti koje se nisu mogle trajno ustupiti, već je vladar mogao samo povjeriti njihovo obavljanje drugoj osobi ili zajednici: zakonodavno pravo, pravo sudovanja, pravo kažnjavanja, pravo podjeljivanja drž. časti i naslova i sl. Prema novijem tumačenju ovamo pripadaju i neka od prava koja donose prihode, kao što su rudni regal, regal soli, kovanje novca, ubiranje carina, poštanski regal i dr.; iz nekih od njih razvili su se poslije drž. monopoli. Mala ili uzgredna regalna prava (iura regalia minora seu accidentalia)jesu one vladarove ovlasti koje donose prihode, a mogu se pravnim poslom ili povlasticom prenijeti na druge osobe, npr. pravo krčmarenja, mesarenja, mlinarenja, držanja sajmova, pravo lova i ribolova. Ta su regalna prava redovito bila podjeljivana vlastelinima kao beneficij, a s vremenom su se pretvorila u pripadnost (pertinenciju) feuda. Shvaćanje regalnih prava oblikovalo se kroz glosatorska tumačenja (u XII–XIII. st.), premda im je novije tumačenje (od XVI. st.) dalo drukčiji smisao i sistematiku. U Hrvatskoj su regalna prava ukinuta 1848.
