Reed [ri:d], Carol, britanski filmski redatelj (London, 30. XII 1906 – London, 25. IV. 1976). Studirao u Cambridgeu, od 1927. režirao kazališne dramatizacije detektivskih romana E. Wallacea. Kao filmski redatelj debitirao 1935. U početku najviše zaokupljen tzv. malim ljudima i socijalnim problemima, priznanja je dobio za prikaz života rudara u ekranizaciji romana A. Cronina Zvijezde gledaju s neba (The Stars Look Down, 1939) te za film Kipps (1941) prema romanu H. G. Wellsa. Tijekom II. svjetskog rata režirao filmove pretežito promidžbenih usmjerenja – špijunski Noćni vlak za München (Night Train to München, 1940) i biografski Mladi gospodin Pitt (The Young Mr. Pitt, 1942) te kompilacijski, Oscarom nagrađeni, ratni dokumentarni film Istinska slava (The True Glory, 1944., s Garsonom Kaninom). Nakon rata režirao zapažene pesimistične i moralistične filmove s temom »čovjeka u bijegu«, s motivima francuskoga poetskog realizma i ekspresionističkom fotografijom Roberta Kraskera: Bjegunac (Odd Man Out, 1947), s atentatorom IRA-e kao protagonistom, i Treći čovjek (The Third Man, 1949), prema scenariju G. Greenea, melodramski triler s radnjom u demoraliziranome poslijeratnom Beču, sugestivni prikaz krize savjesti, djelo frenetična ritma i originalna glazbena lajtmotiva (muziciranje Antona Karasa na citri); film je dobio Grand Prix u Cannesu, a u povodu stogodišnjice filma (1995) izabran je za najuspjeliji britanski film uopće. Zahvaljujući tim filmovima, kao i psihološkom dramom Pali idol (The Fallen Idol, 1948), u tom je razdoblju bio među vodećim autorima svjetskog filma. Od 1950-ih zapao je u trajnu krizu te je uglavnom varirao prijašnje teme; iznimka je uglazbljena adaptacija romana Ch. Dickensa Oliver! (1968), koja je dobila četiri Oscara (i za najbolji film i režiju). Ostali značajniji filmovi: Put prema naprijed (The Way Ahead, 1944), Prognan na otoke (Outcast of the Islands, 1951), Berlinska priča (The Man Between, 1953), Naš čovjek u Havani (Our Man in Havana, 1959).
