Rašiduddin Tabib (Rašīd ad-Dīn Faḍl Allāh Hamadānī), perzijski liječnik, povjesničar i vezir (Hamadan, oko 1247 – Tabriz, VII. 1318). Bio je liječnik (ṭabīb) na dvoru Ilkanida, a Mahmud Gazan ga je imenovao vezirom. Svojim opusom svrstava se, uz Birunija i Ibn Halduna, među najistaknutije islamske znanstvenike. Imao je knjižnicu s više od 50 000 knjiga. Osnovao je niz prosvjetnih ustanova. Njegovo je najznačajnije djelo Zbirka događaja (Ǧāmi‘ at-tawārīẖ), u kojem je najveći dio posvećen povijesti Mongola. U njem govori i o povijesti islama i islamskih dinastija te različitim narodima (turkijskima, Europljanima, Židovima, Kinezima i Indijcima). Napisao je i djela Čudnovata ilkanidska knjiga o umjetnosti i znanosti u Kini (Tansuq-nāma-i Ilẖānī dar funūn-i ‘ulūm-i ẖiṭā’i), Tragovi živih (Aṯār-i aḥyā’), Knjiga o politici i ustrojstvu vlasti u Kini (Kitāb-i siyāsat u tadbīr-i mulk-i ẖiṭā’iyān).
