Ramos de Pareja [r:a'mos δe pare'xa], Bartolomé (Ramus, Ramis de Pareia, Bartolomeus), španjolski glazbeni teoretičar i skladatelj (Baeza, oko 1440 – ? Rim, nakon 1490). Isprva djelovao u Španjolskoj (Salamanca), a od 1470-ih u Italiji (Bologna, Rim, Firenca). Poučavao glazbu u Bologni, gdje je 1482. objavio svoje najznačajnije djelo Musica practica. Maleni opus obuhvaća po jednu misu, Magnificat, rekvijem, motet i kanon. Važan kao teoretičar, Ramos je odbacio srednjovjekovni autoritete (npr. Boetije, Guido iz Arezza), zauzeo se za empirijske postupke u određenju intonacije velike i male terce te je predložio najraniju poznatu solmizaciju oktavne ljestvice. Njegove su inovacije imale znatna utjecaja na kasniji razvoj renesansne teorije glazbe (P. Aaron, G. Zarlino i dr.).
