Rāmānanda [ra:ma:'~], sjevernoindijski vjerski reformator (Paraya, oko 1400 – ?, oko 1470). Nakon nesuglasica s Rāmānujinim sljedbenicima oko strogih pravila obredne čistoće, osnovao je vlastitu sektu. Širio je ideju bhakti u sjevernoj Indiji, što je bilo u svezi s muslimanskim zauzećem toga dijela Indije. Zauzimao se za jednakost svih ljudi i, ne kritizirajući hinduistički panteon, propovijedao vjeru u jednog boga, Rāmu, i to na narodnome jeziku. Među mnogobrojnim njegovim sljedbenicima ističe se pjesnik Kabīr, koji je Rāmānandin nauk širio svojim pučkim pjesmama.
