Radović, Andrija, crnogorski političar (Martinići, 28. I. 1872 – Beograd, 1947). Kao član i predsjednik Narodne stranke (klubaši) bio je ministar financija Crne Gore (1905–06) te istodobno premijer, ministar vanjskih poslova, ministar rata i vršitelj dužnosti ministra financija (19. I.–4. IV. 1907). Zbog umiješanosti u Bombašku aferu (1907) bio je osuđen na 15 god. robije; pomilovan 1913. Za I. svjetskog rata bio je ministar financija (1915–17). Nakon crnogorskog vojnog sloma emigrirao je u Pariz, gdje je bio izabran za predsjednika izbjegličke crnogorske vlade (1916–17). Pod utjecajem N. Pašića nastojao je kralja Nikolu I. Petrovića Njegoša pridobiti za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom. Ne ostvarivši cilj, podnio je potkraj ožujka 1917. ostavku i osnovao prosrpski odbor za crnogorsko-srpsko ujedinjenje. Nakon rata bio je zastupnik Demokratske stranke i guverner Narodne banke.
