Radaković, Borivoj, hrvatski književnik i prevoditelj (Zemun, Srbija, 3. XI. 1951). Studij jugoslavistike i komparativne književnosti završio je 1974. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao novinar i urednik u dvotjedniku Oko (1980–88), a od 1988. samostalni je umjetnik. Počev od romana Sjaj epohe (1990) i drame Dobro došli u plavi pakao (1994) razvija prepoznatljiv književni opus tematski zaokupljen društvenom, napose urbanom stvarnošću, seksualnošću i tijelom, poetički oslonjen o urbani govor, jezičnu igru, popularnu kulturu britanskoga rocka, postmodernističke pripovjedne postupke i naslijeđe beatničke i egzistencijalističke proze, s likovima marginaca, gubitnika, rokera, ovisnika, pripadnika urbanih supkultura, manjinskih društvenih i rodnih identiteta. U knjizi Plavi grad (2002) objavio je trilogiju »zagrebačkih drama« koju, uz prvu dramu, čine Miss nebodera za miss svijeta (izvedena 1998) te Kaj sad? (izvedena 2002), a objavio je i trilogiju Kvart, koju čine crne komedije Amateri (2010), Grupa (2013., izvedena 2012) i Dobitnik (2015., izvedena 2014). U kasnijim romanima razrađuje svoje poetičke i tematske interese, mahom u jezično i pripovjedno ambicioznim romanima prateći junake koji stare: Virusi (2005) i nagrađeni Hoćemo li sutra u kino (2018) problematiziraju krizu srednjih godina, distopijski Što će biti s nama (2015) napisan je u stihovima i na više jezičnih idioma, a Divno nam je s nama (2023) prikazuje seksualno oslobođenje dviju žena. Kratku prozu i novele objavio je u zbirkama priča Ne, to nisam ja (da, to nisam ja) (1999), Porno (2002) i Ne plači, dušo (2021), a reportaže i putopise u knjizi Sredina naprijed! (2003). Istaknuti književni promotor, antologičar i urednik, uredio je antologiju lezbijske poezije Dvije (1992) te suuredio zbornike Hrvatske noći, odnosno Croatian Nights (2005), proizašle iz Festivala alternativne književnosti – FAK (poslije Festival A književnosti), kojemu je 2000–03. bio jedan od pokretača i selektora. S engleskoga je preveo velik broj djela suvremenih pisaca, posebno pridonijevši hrvatskoj recepciji poetički mu i generacijski bliskih engleskih romanopisaca (Hanif Kureishi, Julian Barnes), kao i beatnika (William S. Burroughs, Jack Kerouac) te djela Susan Sontag, Eve Ensler, Lewisa Carrolla i dr.
