računalna simulacija, znanstveni alat izveden na računalu kojim se istražuje složeni proces opisan matematičkim jednadžbama. U širem smislu obuhvaća i odabir matematičkoga modela, pronalaženje načina za implementiranje tog modela u obliku koji se može provesti na računalu, provedbu algoritma, te vizualiziranje i proučavanje dobivenih podataka. Razvila se u drugoj polovici XX. st. u meteorologiji i nuklearnoj fizici. U velikoj se mjeri danas rabi u astrofizici, fizici elementarnih čestica, znanosti o materijalima, inženjerstvu, mehanici fluida, klimatologiji, računalnoj kemiji, biofizici, evolucijskoj biologiji, ekologiji, ekonomiji, sociologiji, epidemiologiji.
Primjena računalne simulacije pridonosi boljoj interpretaciji eksperimentalnih podataka, tj. povezivanju izmjerenih makroskopskih podataka i teorijskih modela i mikroskopskih podataka (npr. poznavanje geometrije i gibanja atoma pridonosi razumijevanju njihova međudjelovanja na razini bioloških makromolekula), predviđanju razvoja pojava (npr. promjene cijene dionica zbog nekih događaja), razumijevanju mehanizama istraživanih procesa, te pomaže pri planiranju novih eksperimenata. Primjenjuje se osobito kada nije moguće izvesti pokuse (npr. pomicanje tektonskih ploča, nastanak anticiklone, nastanak i razvoj organskih molekula na nekom drugom nebeskom tijelu), kada su pokusi preopasni (utjecaj nuklearne eksplozije na žive organizme) ili preskupi. Ako rezultati dobiveni simulacijom na temelju teorijskoga modela ne odgovaraju procesu u stvarnome svijetu, tada je model potrebno revidirati. Modificiranje modela može pomoći pri pronalaženju netočnih pretpostavki i razumijevanju proučavanoga procesa. Budući da simulacija nije ni opasna ni skupa, moguće je isprobati razne vrste modela, istražiti kako na funkcioniranje sustava utječe promjena pojedinih komponenti unutar sustava, primjenjivati je u edukaciji.
