racionalizam (prema racionalan), spoznajnoteorijski smjer u filozofiji koji teorijske i praktične probleme promatra i rješava s gledišta uma i mišljenja. Racionalizam smatra razum izvorom spoznaje i temeljem logičkih vrijednosti, tj. spoznaja je utemeljena na sposobnosti razuma da u granicama osjetilnog iskustva zahvati njoj imanentni bitak. Spoznaje iz »čistoga mišljenja«, uma, logosa, neovisne su o osjetilnom iskustvu, koje je u takvim spoznajama samo poticatelj, što razumske sposobnosti dovodi do punine izražaja.
Idealistički shvaćen racionalizam temelji se na čistom umu, čistoj spoznaji, odmičući se od svega što bi moglo biti varljivo u toj spoznaji. Uz pretpostavku logizma, racionalizam se može razviti u spoznajnoteorijski realizam. Pouzdanje u apsolutnu spoznajnu moć razuma i izvan područja mogućega iskustva (metafizika) racionalizam čini dogmatičnim, a nastojanje da se iskuša doseg njegovih razumskih mogućnosti kritičkim. Racionalizam se tijekom povijesti filozofije očituje u različitim koncepcijama, ali je njegovo trajno obilježje bitna utemeljenost spoznaje ili na razumu ili na »čistom mišljenju«, logosu. Temelji su racionalizma vidljivi u filozofiji Pitagore, Heraklita, Sokrata, a osnivačem novovjekovnoga racionalizma drži se R. Descartesa s njegovim tzv. prirođenim idejama (ideae innatae). Descartes odsudnu ulogu dodjeljuje razumu uz zahtjev da istinito može biti samo ono što je jasno i evidentno (clare et distincte), a djelatnost razuma jedino je jamstvo istine (cogito ergo sum: mislim dakle jesam). Descartes, G. W. Leibniz i B. de Spinoza suprotstavljeni su engleskim empiristima J. Lockeu, G. Berkeleyu, D. Humeu. Unatoč I. Kantu, povijest filozofije nastojala je minimalizirati i poreći mogućnost znanja a priori, pa je i racionalizam, ovisan o toj kategoriji, također slabio. Svojim logiziranjem cjelokupne stvarnosti G. W. F. Hegel doveo je idealistički smjer racionalizma do apsolutno objektivnog idealizma, ustvrdivši identičnost uma i zbilje. Ideju o tome da um sadrži apriorne kategorije, koje prethode iskustvu i određuju strukturu jezika te način mišljenja, sačuvao je u svojim djelima N. A. Chomsky. Racionalizam u širem smislu riječi obuhvaća spoznajnoteorijski racionalizam i empirizam. Ontološki racionalizam vidi u temeljima bitka umni princip, a racionalizam u etici ističe važnost razuma za moralno djelovanje čovjeka, zanemarujući emocionalno-voljno djelovanje.
